Investiranje, investicija https://blog.dnevnik.hr/investiranja

Podaci o fondovima i društvima

Investicija u financijama

Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi stjecanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u financijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz određene produktivne poslovne aktivnosti.

Investiranje, tj. oblici investicija, pojmovno se mogu promatrati s nekoliko različitih aspekata. Tako se razlikuju poslovne investicije, promatrane s razine procesa budžetiranja kapitala investicijskih projekata odabirom različitih kriterija o izboru investicijskih projekata; s ekonomskog aspekta kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste za potrošnju već se koriste za buduću proizvodnju; s financijskog aspekta kao ulaganje u različite vrijednosne papire; s aspekta osobnih financija kroz proces izlaganja osobne štednje riziku i očekivanju iz rizika izvedenih prinosa; u smislu nekretnina ulaganje u rezidencijalne ili poslovne nekretnine s ciljem stjecanja tekućih dohodaka ili kapitalnih dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investiranje i odluke o investicijama temelje se na konceptu budžetiranja kapitala.

Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana sredstva. Tako pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu sadašnju vrijednost jednaku ili veću od nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost. Razmatranje pozitivnih prinosa dijeli se na dva koncepta , pozitivni realni prinosi i pozitivni apsolutni prinosi. Pozitivni realni prinosi označavaju prinos na neku vrstu imovine koji nadmašuje prinose na usporedive vrste imovine, dok apsolutni pozivni prinosi za benchmark uzimaju prinos na kratkoročne državne dužničke vrijednosne papire, trezorske zapise. Tako apsolutni pozitivni prinosi označavaju prinos koji nadmašuje prinos na trezorske zapise neovisno o smjeru i intenzitetu cjenovnih promjena imovine koja se nalazi u investicijskom portfoliu.

U procesu budžetiranja kapitala financijski menadžer identificira investicijske oportunitete koji imaju veću vrijednost za poduzeće nego što je trošak njihovog stjecanja. Drugim riječima, predmetom izučavanja u procesu budžetiranja kapitala su čisti novčani tokovi koje generira upotreba neke imovine u odnosu na trošak stjecanja te iste imovine. Koncept budžetiranja kapitala temelji se pored procjene očekivanih novčanih tokova u budućnosti na procjeni riziku prilagođene diskontne stope, tj. zahtijevanog prinosa. Ovdje se uvodi koncept čiste sadašnje vrijednosti, tj. diferencijala sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova i investicijskog troška neke imovine, tj. projekta. Imovina ili projekt koji imaju pozitivnu čistu sadašnju vrijednost povećavaju bogatstvo običnih dioničara, tj. vlasnika te su prihvatljivi s aspekta rizika i nagrade. Tako se procjena veličine pritjecanja, dinamike te rizika ostvarivanja novčanih tokova nalazi u središtu budžetiranja kapitala, tj. odluka o investiranju. Sumarno, tri su temeljna koncepta odlučivanja u procesu investicijskog odlučivanja:

* budžetiranje kapitala u smislu procjene veličine i dinamike očekivanih novčanih tokova te riziku prilagođene diskontne stope
* struktura kapitala, tj. različite kombinacije dugoročnog duga i vlastitog kapitala poduzeća koje omogućuju dugoročne investicije
* upravljanje neto obrtnim kapitalom, tj. upravljanje kratkoročnom imovinom (zalihe, novčana sredstva) i kratkoročnim obvezama poduzeća s ciljem neometanog obavljanja svakodnevnih poslovnih aktivnosti


Temeljni princip pri budžetiranju kapitala sadržan je u vremenskoj vrijednosti novca. Vremenska vrijednost novca određena je tehnikom ukamaćivanja, odnosno diskontiranja. Tehnikom diskontiranja određuje se sadašnja vrijednost očekivanih novčanih tokova, dok se tehnikom ukamaćivanja određuje buduća vrijednost novčanih tokova. Proces odluka u sklopu budžetiranja kapitala sadržan je u kriterijima investicijskog odlučivanja od kojih su najznačajniji koncept čiste sadašnje vrijednosti te koncept interne stope profitabilnosti očekivanih čistih novčanih tokova.

U procesu odlučivanja o oblicima investicija, dominantan je pristup moderne portfolio teorije H. Markowitza i model procjene kapitalne imovine koji ukazuje na način kako se kombiniranjem dionica u portfelju može postići najniži rizik za neki zahtijevani prinos, ili pak najviši mogući prinos za dani nivo rizika. Rizik se ovdje promatra tehnički, kao odstupanje očekivane cijene promatrane imovine u portfoliu od ostvarene cijene na uređenom javnom tržištu. Oduke o investiranju i oblicima investicija obuhvaćaju čitav niz povezanih rizika od kojih su najvažniji tržišni rizik, politički rizik , rizik likvidnosti , valutni rizik, kreditni rizik, rizik promjene kamatnih stopa, rizik promjene poreznih propisa te specifični rizici vezani uz pojedini oblik investicije.

Investicija u makroekonomiji

U makroekonomiji, ukupne (agregatne) investicije su jedna od komponenata bruto domaćeg proizvoda. U izračun BDP-a ulaze samo nefinancijske investicije. Investicije su promjenama najpodložniji dio BDP-a. Prema makroekonomskoj teoriji, investicije (I) moraju biti uravnotežene s ukupnom štednjom (S) S = I.

S = PS + GBS + GS

gdje je,

PS - osobna štednja
GBS - bruto štednja poduzeća
GS - državna štednja


I = Bi + X

gdje je,

Bi - bruto investicije
X - neto izvoz


Ni = Bi + Dp

gdje je,

Bi - bruto investicije
Dp - amortizacija

Preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Investicija

Što su obveznice

Obveznica je isprava koja sadrži priznanje postojanja neke obveze a služi vjerovniku kao dokaz, da je dužnik obvezu preuzeo. Obveznice mogu izdavati države, velike bankovne, prometne ili industrijske tvrtke a svrha izdavanja je prikupljanje sredstava, najčešće u značajnim iznosima. Obveznice, za razliku od Dionica, donose unaprijed utvrđenu kamatu.

Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata. Obveznica je, iz pozicije izdavatelja, alternativa bankovnom kreditu. Postoji mnoštvo vrsta obveznica, a glavne skupine (obzirom na novčane tokove) su: kuponska obveznica, obveznica bez kupona te anuitetska obveznica. Obzirom na izdavatelja, obveznice se mogu podijeliti na: državne, municipalne i korporativne. Prilikom izdavanja obveznica i njihova uvrštenja na burzu, izdavatelj također objavljuje Prospekt. U Prospektu su sadržani svi bitni elementi obveznice – nominalna vrijednost, valuta izdanja, vrsta obveznice, visina i dinamika isplate kuponskih kamata, zamjenjivost obveznice za drugu vrstu vrijednosnih papira te ostala prava i obveze izdavatelja i kupca.

One mogu glasiti na ime ili na donosioca, a moraju sadržavati nominalnu vrijednost, kamatnu stopu, seriju i broj. Osim ovog obaveznog sadržaja, ona može imati naznačene i eventualne načine korištenja u određene, unaprijed utvrđene svrhe (npr. za plaćanje poreza u iznosu nominalne vrijednosti obveznice ako ju izdaje država, ili za neki drugi način korištenja).

Obvezni sastavni dio obveznice su kuponi, koji daju pravo na isplatu pripadajuće kamate za određeno razdoblje (najčešće za jednu godinu, ali isplata kamata može biti i češća) i obično ih ima toliko, na koliko takvih razdoblja je izdana dionica, jer su obveznice uvijek s točno određenim rokom vraćanja. Ukoliko obveznica ne sadrži dovoljan broj kupona za kamate, mora sadržavati talon uz čije predočenje zajedno s dionicom dužnik mora vjerovniku dati nove.

Obveznice mogu biti i predmet kupoprodaje uz tečaj koji može biti iznad ili ispod nominalne vrijednosti, ovisno o trenutnoj ponudi i potražnji. Smatra se ulaganjem gotovo bez rizika, a u najvećem broju zemalja ne moraju biti predmet trgovanja na burzi.

Preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Obveznica

Što su dionice i kako ulagati

Dionice su vlasnički korporativni vrijednosni papiri koji nemaju određen rok dospijeća. Dionice smiju izdavati isključivo dionička društva.

Svako ulaganje u sebi sadrži elemente rizika, pa ni ulaganje u dionice nije izuzetak. Stupanj rizika kod ulaganja u dionice ovisi o njihovoj vrsti i kvaliteti, ali i o općoj situaciji na tržištu. Što je veći potencijalni povrat na ulaganje, to je veći rizik koji se preuzima.

Zašto dionička društva izdaju dionice?

Dionička društva prikupljaju temeljni kapital izdavanjem dionica.
Postoje dva tipa dionica: obične ili redovne i povlaštene ili preferencijalne dionice.
Povlaštene dionice za razliku od redovnih ne daju pravo glasa, ali nude druge pogodnosti ulagačima, primjerice:
- pravo na dividendu, najčešće u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u određenom postotku nominalnog iznosa dionice;
- pravo na isplatu dividendi prije isplata dividendi običnim dioničarima, a nakon plaćanja kamata;
- prednost u raspodjeli likvidacijske mase poduzeća u odnosu na obične dioničare.

U nastavku teksta pojam dionice podrazumijeva obične dionice.
Dionička društva izdaju obične dionice kako bi prikupila sredstva za dugoročno financiranje bez kreditnog zaduživanja.

Koje se temeljne koristi stječu kupnjom dionica?

- pravo na udjel u dobiti isplativ u obliku dividendi;
- pravo na proporcionalni udjel u imovini društva u slučaju njegove likvidacije;
- pravo upravljanja koje se realizira glasovanjem na skupštini dioničara;
- pravo prvokupa u slučaju novog izdanja dionica;
- ograničena odgovornost u slučaju likvidacije društva;
- ograničeni pristup poslovnim knjigama društva.

Budući da nominalna vrijednost u dionica ne igra nikakvu ulogu pri svakodnevnom trgovanju njima, kako odrediti kupovnu odnosno prodaju cijenu dionica?
Prodajna cijena dionice određena je cijenom koju je kupac voljan platiti u određenom trenutku, odnosno po kojoj ju je cijeni prodavatelj spreman prodati. Ako se te dvije cijene poklapaju, ostvarit će se kupoprodajna transakcija. Ako se potražnja za određenom vrstom dionica poveća, njihova će cijena porasti. Ako se, pak, potražnja smanji, cijena dionica će pasti.
Dakle, cijena dionice oblikuje se putem tržišnog mehanizma ponude i potražnje.

Koji su glavni činitelji što utječu na cijenu dionica?

Na tržišnu vrijednost dionica utječu brojni činitelji, a glavni su:
- očekivana zarada koju će poduzeće ostvariti u budućnosti - ako se očekuje da će zarade poduzeća u budućnosti biti veće nego što je povrat na uložena sredstva ulaganja sličnog rizika, cijena dionice će rasti;
- financijska snaga poduzeća;
- djelatnost poduzeća;
- ukupno makroekonomsko okruženje u zemlji.

Kako ocijeniti koje su dionice pogodne za ulaganje?

Ulagač najprije mora odrediti ciljeve svojeg ulaganja, odnosno definirati je li mu cilj dgoročna ili kratkoročna financijska dobit.

Također mora odrediti stupanj svoje sklonosti riziku: je li spreman podnijeti veći rizik ili je osoba koja od rizika zazire.

Sukladno zacrtanim ciljevima i stupnju sklonosti prema riziku, te uz konzultacije sa stručnjakom (broker, investicijski savjetnik), ulagač će se odlučiti za vrstu dionica koja mu najviše odgovara.

Primjerice, za investitore s većom averzijom prema riziku (konzervativne investitore) pogodne su dionice kompanija koje su jake i ugledne te vodeće u svojoj industrijskoj grani, koje su ostvarivale stabilne zarade u prošlosti i redovito isplaćivale dividendu.

Rastuće dionice izdaju poduzeća koja zarađuju natprosječne profite u odnosu na ostala poduzeća u gospodarstvu.
Rastuće poduzeće najčešće se propoznaje po liniji kvalitetnih proizvoda u razvoju i učinkovitom razvojnom i istraživačkom sektoru.

Takve kompanije zadržavaju velik dio svoga profita kako bi ulagale u istraživanje i razvoj. Investitori koji ulažu u takve dionice ne računaju na znatnije dividende, nego se nadaju porastu cijena dionica.

Kako se informirati o kretanju cijena dionica na tržištu?

Informacije o tržišnom kretanju cijena dionica mogu se dobiti:
- preko interneta, na stranici Zagrebačke burze d. d. na adresi: Naslovna - Zagrebačka burza
- u dnevnim novinama,
- od brokera.

Kako kupiti dionice?

Za kupnju i prodaju dionica investitor se treba obratiti svojem brokeru.
Osim što je ovlašten za obavljanje kupoprodajnih transakcija na burzi za račun trećih osoba, broker Vam može pružiti informacije i savjete o ulaganju u dionice.

Iako je konačna odluka o ulaganju, kao i rizik ulaganja, uvijek na onom tko ulaže svoja novčana sredstva, broker Vam savjetom može pomoći u ostvarivanju Vaših ciljeva ulaganja.

Preuzeto sa http://www.croportal.net/forum/dionice/sto-su-dionice-38463/

Što je to FOREX i sve o njemu

Forex je pojam koji se sve više čuje i o kojem se sve više priča. Sve više ljudi traži pouzdane informacije o tome što je i na koji način investirati, te koji je stupanj rizika. Za početak recimo da se smatra kapitalnim investiranjem, ali još uvijek u većini zemalja u svijetu nije legislativno reguliran u smislu sticanja kapitala putem šepkulativnog trgovanja valutama. Dva su načina na koje možete sudjelovati na tržištu: izravnim trgovanjem i investiranjem u tvrtke koje sklapaju ugovore s vrhunskim trgovcima.

FOREX je skračenica od FOReign EXchange ili u prevodu međunarodna razmjena. Kod nas je češći izraz monetarno tržište, a ono postoji gdje god se za jednu valutu kupuje druga. To je nadaleko najveće financijsko tržište na svijetu, a uključuje trgovanje između velikih banaka, centralnih banaka, špekulatora, multinacionalnih korporacija, vlada i ostalih financijskih tržišta i institucija. Prosječni dnevni obim trgovanja prelazi iznos od tri biliona dolara (3.000.000.000.000,00 USD). Neki izvori govore o trilionima dolara no riječ je nespretnom prevodu sa engleskog jezika gdje trillion označava naš bilion.

Trgovanje se provodi elektronskim putem, izravno, preko brokera ili putem predstavničke tvrtke kojoj povjeravate Vaša sredstva za trgovanje. Trgovanjem na FOREX-u se može ostvariti velika dobit i preo 70% mjesečno no to nije lako i zahtjeva godine učenja i odricanja, pa i tad uspjeh nije zagarantiran.

Da istina je da vrhunski trgovci na FOREX-u ponekad ostvare i do 70% prinosa mjesečno, ali naravno to je nemoguće ostvarivati u kontinuitetu pa je nakom velikog dobitka moguć i gubitak. Potrebno je naglasiti da je FOREX najvolatilnije postojeće financijsko tržište i samim tim je ulaganje visoko rizično. Da bi se taj stupanj rizika smanjio neke tvrtke uvode strategije tako npr. u mjesecima kad su izuzetno visoki prinosi akumuliraju sredstva u rezerve iz kojih se pokrivaju eventualni gubitci u slijedećem periodu. Posebno uspješna strategija smanjivanja rizika je trgovanje samo određenim postotkom ukupnog kapitala, te blokiranje terminala tradera koji je taj dan otišao više od npr. 10% u minus.

Preuzeto sa http://-investicije.inf

Povijest investicijskih fondova

Začetak investicijskih fondova datira još u davno 19. stoljeće. U Velikoj Britaniji, u Londonu, osnovana je 1868. državna zaklada koja je imala određene karakteristike investicijskog fonda. Većina tih ranih britanskih investicijskih kompanija, te njihove američke podružnice, više su nalikovale današnjim zatvorenim fondovima. One su prodavale fiksan broj dionica, čije su cijene bile određene ponudom i potražnjom. Opisane su kao institucije koje investitoru skromnih mogućnosti daju iste prednosti koje imaju veliki kapitalisti sa smanjenim rizicima kroz ulaganje u niz dionica.

Prvo udruživanje sredstava radi investiranja u Americi, dogodilo se 1893. za osoblje Univerziteta Harvard, a prvi službeni investicijski fond osnovan je u SAD-u u ožujku 1924. Zvao se Massachusetts Investors Trust i započeo je sa skromnim portfeljem od 45 dionica i 50.000 $ u aktivi. To je bio prvi tzv. otvoreni investicijski fond, koji je u samo godinu dana narastao na 392.000 $ u aktivi, te s ulozima od oko 200 dioničara.
Rani razvoj industrije investicijskih fondova bio je potresen tzv. Velikom depresijom 1929. što je prouzrokovalo krizu i pad tržišta dionica. Popularnost investicijskih fondova počela je rasti 40-tih i 50-tih godina dvadesetog stoljeća. O tome govori podatak da je 1940. u Americi bilo manje od 80 fondova s ukupnom aktivom od 500 milijuna $, a samo dvadeset godina kasnije već je postojalo 160 fondova s ukupno 17 milijardi $ u aktivi. Osnivanje različitih vrsta fondova, prilagođenih različitim željama i potrebama malih ulagača, potakli su pravu ekspanziju u širenju popularnosti investicijskih fondova. Pa tako danas, samo u SAD-u postoji preko 10.000 fondova s oko 7 bilijuna $ u aktivi i oko 83 milijuna ulagača.

Preuzeto sa http://www.pbzinvest.hr

Podjela investicijskih fondova

Podjela investicijskih fondova

Postoji nekoliko podjela investicijskih fondova, ali osnovna je na otvorene i zatvorene investicijske fondove. Slijedi podjela prema vrsti vrijednosnih papira u koje se ulaže, a to su novčani, obveznički, dionički i mješoviti.

Otvoreni investicijski fondovi

Otvoreni investicijski fond nema svojstvo pravne osobe, a predstavlja zasebnu imovinu. Predmet poslovanja je prikupljanje novčanih sredstava kroz izdavanje i prodaju dokumenata o udjelu. Sredstva prikupljena od pojedinačnih vlasnika uštede u fondu koriste se za kupovinu vrijednosnih papira – dionica, obveznica, blagajničkih zapisa i drugih zakonom dozvoljenih vrijednosnih papira, brojnih i različitih izdavatelja. Na taj način investicije su raspoređene na različite subjekte, čime se i rizik diverzificira. Cjelokupna imovina fonda podijeljena je na jednake dijelove tj. udjele. Svi udjeli u fondu su ravnopravni, odnosno imaju ista prava te obuhvaćaju sve vrijednosti koje čine imovinu fonda. Dokumenti o udjelu glase na ime i neograničeno su prenosivi vrijednosni papiri. Njihova vrijednost je varijabilna, ovisno o promjeni tečaja vrijednosnih papira koji pripadaju portfelju fonda. Vlasnici fonda su ulagači (fizičke i pravne osobe) koji ulažu novac i na takav način kupuju udjele fonda. Društvo za upravljanje osniva otvoreni fond i upravlja njegovom imovinom isključivo u korist vlasnika udjela. Cilj poslovanja, odnosno ulaganja, je ostvarenje dobiti od prihoda ostvarenih od kamata s tržišta novca i obveznica, odnosno dividenda kao i porast vrijednosti udjela koji se treba ostvariti temeljem kapitalnog rasta vrijednosti dionica.

Zatvoreni investicijski fondovi

Zatvoreni investicijski fond je dioničko društvo kojemu je predmet poslovanja isključivo prikupljanje novčanih sredstava i imovinskih stvari javnom ponudom svojih neograničeno prenosivih dionica i ulaganje tih sredstava, uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika. Dionice zatvorenog fonda glase na ime i neograničeno su prenosive. Ne smije izdavati povlaštene dionice ni dionice s različitim pravima. Dionice zatvorenog fonda mogu se uplatiti u novčanim sredstvima, vrijednosnim papirima i pravima te moraju biti u cijelosti uplaćene prije nego se osnivanje zatvorenog fonda upiše u sudski registar ili prije upisa povećanja temeljnog kapitala.

Investicijski fondovi prema vrsti vrijednosnih papira

Važna podjela je prema vrsti vrijednosnih papira u koje se ulaže; sredstva koja fond prikupi od ulagača ulažu se u razne sigurne i profitabilne vrijednosne papire te druge financijske instrumente. Ovisno o tome u kakve financijske instrumente fond ulaže sredstva, investicijski fondovi dijele se na:

1. Obvezničke fondove, koji obuhvaćaju: korporacijske visokoprinosne fondove, korporacijske visokokvalitetne fondove, korporacijske opće fondove, međunarodni fond svjetskih obveznica i kratkoročnih dohodovnih prinosa, trezorske fondove vlade, opće fondove vladinih obveznica, hipotekarne vladine fondove, hipotekarne vladine fondove s prilagodljivom kamatnom stopom, uzajamne fondove državnih vrijednosnica i vrijednosnica lokalnih ili gradskih vlasti i fondove konvertibilnih obveznica.

2. Dioničke fondove, fondovi dionica obuhvaćaju: fondove maksimalnog rasta ili agresivnog rasta, fondove ulaganja u male kompanije, fondove rasta, fondove rasta i dohotka, fondove dionica i dohotka, fondove dohotka, ujednačene ili hibridne fondove, fond s posebnim rastom imovine, međunarodne fondove, fondove za ulaganje u plemenite metale, specijalne fondove, kao što su za zdravstvenu skrb, za prirodna i tehnološka istraživanja, indeksne fondove.

3. Novčane fondove obzirom na tip financijskih instrumenata u koje fondovi ulažu sredstva, možemo govoriti i o različitim stupnjevima rizika, ali i o različitim mogućnostima ostvarivanja prinosa. Što je fond izloženiji tržišnim oscilacijama nosi sa sobom mogućnost ostvarivanja većeg prinosa (dionički, mješoviti). Preporučuje se za srednjoročne te dugoročne investicije kako bi se rizik smanjio na minimum. Fondovi koji investiraju u vrijednosne papire sa manjim tržišnim oscilacijama nemaju mogućnost naglog ostvarivanja velikog prinosa, ali zato nude svojim ulagačima veću stabilnost prinosa (obveznički, novčani), primjereno za kratkoročne investicije.

4. Mješovite fondove koji investiraju pretežno u obveznice i dionice.


Preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Investicijski_fondovi

Što su fondovi i vrste fondova

Što su investicijski fondovi

Investicijski fondovi specifična su mogućnost ulaganja sredstava pri čemu ulagatelji svoja slobodna sredstva, uplatom u fond, povjeravaju specijaliziranim institucijama - društvima za upravljanje investicijskim fondovima, čiji je zadatak povjerena im sredstva ulagati na financijskim tržištima tako da za svoje ulagatelje ostvare maksimalno moguć prinos, uz prihvaćanje definiranog rizika. Omjer rizika i potencijalne dobiti ovisi o vrsti financijskog instrumenta. Vrlo važna činjenica prilikom ulaganja u investicijske fondove jest trajanje ulaganja. Bitno je izjednačiti količinu rizika s trajanjem ulaganja, čime se povećava ostvarenje potencijalno više dobiti, ali se s druge strane smanjuje opasnost od gubitka. Drugim riječima, ulaganje na kratak rok (do godine dana) trebalo bi biti ulaganje u sigurne i stabilne investicijske fondove, dok će dugoročno ulaganje predstavljati ulaganje u investicijske fondove većeg rizika.

Bitno je istaknuti da su investicijski fondovi zasebna imovina koja nije u vlasništvu društva za upravljanje investicijskim fondovima nego u vlasništvu ulagatelja, proporcionalno veličini njihovih udjela u fondu. Poslovanje investicijskih fondova regulirano je Zakonom o investicijskim fondovima, a poslovanje društava za upravljanje investicijskim fondovima svakodnevno kontrolira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Temeljni dokumenti svakog investicijskog fonda su Prospekt i Statut, koji definiraju karakteristike pojedinog fonda, gdje spadaju i limiti ulaganja, odnosno rizičnost instrumenata u koje se ulažu prikupljena sredstva ulagatelja. Sukladno tim limitima ulaganja bitno je određen prinos koji ulagatelji mogu očekivati.

Dvije su osnovne vrste investicijskih fondova - otvoreni i zatvoreni fondovi. U Republici Hrvatskoj postoje obje vrste investicijskih fondova, ali s izrazitom dominacijom otvorenih investicijskih fondova. Prema podacima HANFA-e, na dan 31. kolovoza 2009. imovina otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom iznosila je 9,446 mlrd kn, dok je imovina zatvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom na dan 31. kolovoza 2009. iznosila 1,295 mlrd kn.
Otvoreni fondovi su vrsta investicijskih fondova čija je imovina podijeljena na neograničen broj udjela. Fond dakle, prikuplja novčana sredstva prodajom udjela u fondu i tako prikupljena sredstva potom ulaže u različite financijske instrumente. Novim ulaganjima novca u fond kreiraju se novi udjeli, kojima se kupuju novi financijski instrumenti, pa se na taj način povećava veličina imovine fonda. Vlasnici u svakom trenutku mogu zahtijevati otkup svih ili dijela udjela u fondu, a društvo koje upravlja fondom, sukladno Prospektu i Statutu, dužno ih je bezuvjetno otkupiti. PBZ Invest se obvezao u Prospektu ulagatelje isplatiti u roku od najviše 7 dana, međutim u praksi se isplate najčešće obavljaju sljedećeg radnog dana. Kupnje i prodaje udjela uvijek se obračunavaju po cijeni udjela koja vrijedi na dan kada je zahtjev podnesen.

Zatvoreni fondovi su vrsta investicijskih fondova čija je imovina podijeljena na određeni broj dionica, kojima se trguje na organiziranim tržištima. Prilikom osnivanja zatvorenog fonda novčana sredstva se prikupljaju javnom prodajom dionica.

Investicijskim fondovima upravljaju društva za upravljanje investicijskim fondovima na temelju statuta fonda i odredbi Zakona o investicijskim fondovima. Vrijednost imovine pojedinog fonda izračunava i utvrđuje društvo za upravljanje investicijskim fondovima.

Investicijski fond pruža usluge portfeljnog menedžmenta pod kojim se podrazumijeva proces profesionalnog upravljanja vrijednosnim papirima. Može se odvijati na principu diskrecije ili na razini savjetodavne usluge. Kad portfeljni manager samostalno donosi i provodi odluke u korist svog komitenta radi se o diskrecijskom, a kad mora izvjestiti komitenta o svim okolnostima prije donošenja odluke radi se o savjetodavnom portfeljnom menedžmentu. Osobe, portfeljni manageri, moraju imati certifikat kojim dokazuju da su ovlašteni financijski analitičari. Financijsko poslovanje investicijski fondovi obavljaju putem depozitne banke,koja osigurava da novčana sredstva od prodaje udjela u fondu ili od dionica fonda odmah budu uplaćena na kod nje posebno otvoreni račun investicijskog fonda, izdaje dokumente o udjelima, uzima nazad dokumente i isplaćuje ih vlasniku te isplaćuje udjele iz dobitka fonda, utvrđuje vrijednost pojedinačnog udjela u fondu, isplaćuje dividendu dioničarima, izvršava naloge društva.

Svrha fondova

Investicijski fondovi su prvenstveno namijenjeni ljudima koji žele štedjeti novac, ali ih zanimaju veći prinosi nego kod oročene štednje u bankama (4-7% godišnje), te koji nemaju vremena, kapitala i znanja za npr. samostalno kupovanje dionica. Takve osobe mogu svoj novac povjeriti stručnjacima (fond menadžerima) koji zatim njihov novac i novac ostalih investitora ulažu u razne vrijednosne papire koji su vjerojatno nedostupni malom investitoru.

Rizik fondova

Što je investicija riskantnija, to je ujedno i veći potencijal zarade. Štednja u banci je potpuno sigurna i nosi oko 5% godišnje. Prosječan prinos dioničkih investicijskih fondova u svijetu je oko 20%, dok u Hrvatskoj i na Balkanu (zbog procesa tranzicije) dionički fondovi u zadnje dvije godine doživljavaju procvat i ostvaruju prinose koji dosižu čak 80-90% godišnje.

Najmanje rizični su novčani fondovi, koji donose povrat novca otprilike kao i štednja u banci. Njihova primarna svrha je mobilnost kapitala, budući da se iz fonda novac može povući bilo kada, odnosno nije oročen. Po riziku ih zatim slijede obveznički, mješoviti te na kraju dionički fondovi.

Što je fond rizičniji, to su veće promjene vrijednosti imovine fonda na dnevnoj razini. Dionički fondovi su najrizičniji jer se cijene dionica dnevno mijenjaju, a ujedno su izložene i najvećem riziku zbog nepredvidljivosti uvjeta poslovanja kompanija čijim se dionicama trguje.

Što je fond rizičniji, to je predviđeni rok ulaganja duži. Svrha toga je kako bi se izbjegle dnevne, tjedne ili čak i mjesečne oscilacije cijena. Primjer: vrijednost novčanog fonda će svaki dan pomalo, ali iznimno stabilno, rasti, dok vrijednost dioničkog fonda iz jednog dana u drugi može oscilirati čak do 1% u plus ili minus, iako su i veće promjene moguće. Ipak, pretpostavka je da će vrijednost dionica kroz duži period ipak rasti te se stoga kod dioničkih fondova preporuča ulaganje na barem godinu ili dvije, dok kod se novčanih fondova radi o nekoliko mjeseci.


Zanimljivosti

Svaka zaposlena osoba u RH neposredno ulaže novac u investicijske fondove. Naime, svakoj zaposlenoj osobi (u Hrvatskoj) se od plaće odbija dio za mirovinski fond, što je također vrsta investicijskog fonda. Mirovinski fondovi su vrlo stabilni jer imaju strogo propisano u što smiju ulagati (samo najsigurnije dionice i obveznice...) U nekim zemljama s razvijenijim tržištem kapitala je to interesantnije riješeno. Naime, u Čileu građani mogu birati žele li odvajati za klasični mirovinski fond, ili pak žele ulagati u investicijski fond. 98% građana je odabralo investicijske fondove.

Što je mjerilo uspješnosti fonda?

Mjerilo uspješnosti otvorenog investicijskog fonda jest rast vrijednosti udjela čiji rast se tretira kao prinos. Vrijednost udjela mijenja se ovisno o promjenama cijena (tečajeva) vrijednosnih papira u koje su uložena sredstva. Na primjer ako cijene vrijednosnih papira u vlasništvu fonda u vremenskome periodu od godinu dana poraste za 25%, automatski dolazi do porasta imovine fonda (prinosa), pa je na taj način ostvaren i porast svakog pojedinog udjela u fondu u visini od 25%. Svi prinosi u fondu izražavaju se nominalno.

Uspjeh fondova u budućnosti

Nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti uspjeh fondova u budućnosti. Sam rast fonda isključivo ovisi o njegovoj ulagačkoj strukturi u različite vrijednosne papire i neposrednom rastu njihove vrijednosti na tržištu u određenom vremenskom razdoblju.

Kako odabrati fond?

Iznos koji je razumno investirati u pojedini investicijski fond ponajprije ovisi o osobnim preferencijama i mogućnostima svakog ulagača. Stoga se prije ulaganja u investicijske fondove potencijalnim ulagačima preporučuje sagledati cjelokupnu osobnu imovinu, trenutne i buduće potreba za novčanim sredstvima te sklonost preuzimanju rizika povezanih s određenom vrstom ulaganja. Pritom je važno svoju imovinu diverzificirati kako ne bi bila izložena riziku ulaganja u samo jednu vrstu vrijednosnog papira, imovine, odnosno investicijskog fonda.

Preuzeto sa http://www.pbzinvest.hr, http://hr.wikipedia.org/wiki/Investicijski_fondovi

MENU

Naslovna
Podaci o fondovima i društvima
Što su fondovi i vrste fondova
Povijest investicijskih fondova
Podjela investicijskih fondova
Što su dionice i kako ulagati
Što su obveznice
Što je to FOREX i sve o njemu
Investicija u financijama
Ulagači, proces i ograničenja ulaganja
Ulaganje u obveznice
Metoda prosječnog troška
Diverzifikacija ulaganja
Yield (povrat, dobitak)
Opoziv vrijednosnih papira
Osnivačke dionice
Portfelj
Kumulativno pravo na dividende
Neuvrštene vrijednosnice
Opcijski ugovor
Kružne dionice
Kupi i drži - Buy and hold
Nepokrivena opcija - Naked option, uncovered option
Javna emisija
Kapitalni dobitak
Kontrolni paket dionica
Indeksi dionica
Interkalarne kamate
Izvještaj o novčanom toku
Dobitak na dionici
Kapitalno budžetiranje
Glavni vrijednosni papiri
Kamata na kamatu
Aukcija
Dionički kapital
Prijenos gubitka
Uvjeti konverzije
Konverzijski ažio
Preuzimanje gubitka
Špekulativni mjehuri?
Špekulativni vrijednosni papiri
Iskazivanje gubitka
Gubici iz špekulacija
Pokriveni opcijski varant
Valute iz košarice valuta
Going public
Opcijska obveznica going public
Konvertibilna obveznica going public
Duracija
Bilanca otpremnine
Ovisno ili vladajuće poduzeće
Pretpostavka ovisnosti
Opoziv članova nadzornog odbora d.d.
Polog vrijednosnih papira
Pravo napuštanja
Diskont mjenica
Instrumenti hipotekarnog tržišta
Emisija vrijednosnih papira
Faktor zaduženosti
Fiducijarija
Dubina financijskog tržišta
Rizik

Prosinac 2009 (57)
Listopad 2009 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Kontakt

Opis bloga

Investiranja u fondove, dionice, nekretnine, osiguranja...